U sklopu projekta Arheološka topografija otoka Raba, koji zajednički provode Institut za arheologiju iz Zagreba i Institut za arheologiju Sveučilišta Kardinala Stefana Wyszyńskog iz Varšave (pod vodstvom dr. sc. Ane Konestra i dr. hab. Fabiana Welca, prof. UKSW), na području Lopara i Raba u rujnu i listopadu 2020. g. provedena je još jedna kampanja arheoloških terenskih istraživanja. Iako u znatno smanjenom obimu zbog epidemiološke situacije uzrokovane COVID-19 pandemijom, što je nažalost onemogućilo i dolazak poljske ekipe arheologa te znatno utjecalo, između ostalog, i na financiranje istraživanja. Tijekom terenskih istraživanja ipak su prikupljeni novi vrijedni podaci za razumijevanje niza lokaliteta loparskoga poluotoka, ali i šireg otočnog krajolika. Kampanju su financijski poduprli Centar za kulturu Lopar i Institut za arheologiju iz Zagreba, dok su u istraživanjima sudjelovale dr. sc. Ana Konestra s Instituta za arheologiju iz Zagreba i doktorandica Sveučilišta Kardinala Stefana Wyszyńskog Paula Androić Gračanin, mag. arheol.

Kampanjom u 2020. g. pristupilo se sustavnom pregledu i dokumentiranju niza arheoloških lokaliteta, kao i iskopavanjima manjih gabarita na lokalitetu Kaštelina u Loparu, gdje su proteklih godina utvrđeni ostaci željeznodobnog naselja (razdoblje oko 400. g. pr. Kr.). Ondje je istraživano manje područje uz pretpostavljeni bedem koji je okruživao naselje.

Naime, na zaravni sa zapadne strane rta Stolac, i to na samoj površini, vidljiv je dugački zid izgrađen od kamenja (vapnenca i pješčenjaka) vezanog žbukom koji se proteže cijelom širinom rta u smjeru sjever – jug, a koji zatvara jedini kopneni pristup poluotoku. Kako gradnja sa žbukom nije tipična za željeznodobnu arhitekturu istočnoga Jadrana, istraživanjima se željelo ustanoviti vrijeme nastanka toga zida, nadalje njegovu funkciju i odnos s otprije istraživanom prapovijesnom arhitekturom te provjeriti je li zid izgrađen na temeljima neke ranije strukture. Manjim, takozvanim sondažnim iskopavanjem, utvrđeno je da je zid sačuvan u samo jednom redu kamena i da je postavljen na zemlju bez vidljivog temeljenja, dok je njegova širina oko 60 centimetara. Međutim, nekoliko desetaka centimetara prema istoku, u dubljim slojevima, ustanovljen je širok kameni nasip, odnosno rasuta struktura od pješčenjaka i pokojeg vapnenačkog oblutka, koji se po svoj prilici nalazi na matičnoj stijeni. Uz njega, u pjeskovitom sedimentu tipičnom za ovaj lokalitet, pronađeni su ulomci željeznodobne keramike. Iako je za sada nemoguće odgovoriti na pitanje o vremenu nastanka zida sa žbukom jer uz njega nisu pronađeni nalazi koji bi pomogli u dataciji, možemo potvrditi da on nije u vezi sa željeznodobnom arhitekturom, odnosno da pripada nekom kasnijem razdoblju i da, po svoj prilici, nije mogao biti znatno visok – njegova mala širina i nedostatak temeljenja to ne dopuštaju. S druge strane, utvrđeni kameni nasip mogao bi signalizirati postojanje željeznodobnog bedema ili makar neke vrste ogradnoga zida koji okružuje rt Stolac. Predviđene daljnje analize žbuke, kao i buduća terenska istraživanja, zasigurno će nam pružiti konkretnije odgovore.

Terenski pregledi i dokumentacija poznatih lokaliteta obuhvatili su rimsko zdanje na lokalitetu Zidine, koje je tijekom aktivnosti projekta Rab Archaeological (T)races očišćeno od vegetacije. Zahvaljujući uređenju lokaliteta utvrđene su neke novine – detektirane su arhitektonske strukture koje ranije nisu bile vidljive, a detaljno je dokumentirana i tehnika gradnje zidova, koji su realizirani od iznimno pravilno klesanih blokova vapnenca složenih u pravilne redove. To nam sugerira dataciju u ranoantičko razdoblje (1. – 2. stoljeće), iako su nalazi koji su ranijih godina ovdje prikupljani uglavnom upućivali na nešto kasnije razdoblje (4. – 5. stoljeće). Dakle, u zdanju na Zidinama znatno se duže živjelo nego što se to ranije pretpostavljalo. Zanimljivo je da je istovjetna tehnika gradnje zabilježena i u slučaju rimskog naselja u nedalekoj uvali Podšilo pa možemo pretpostaviti da su oba građena, ako ne od iste ruke, onda barem u istom razdoblju. Upravo su na području sjevernog obronka uvale Podšilo zabilježene još neke novosti, odnosno detektirano je još nekoliko struktura vezanih žbukom, što bi moglo upućivati na to da je naselje koje se posljednjih godina istražuje bilo znatno većih gabarita.

Terenski pregledi na drugim otočnim predjelima također su pružili zanimljive informacije o rimskim lokalitetima Raba, dok su na Frugi zabilježeni nalazi iz najranijih razdoblja života na otoku, vjerojatno iz bakrenog doba, odnosno iz razdoblja od prije otprilike 5000 godina.

Tekst i fotografije: dr. sc. Ana Konestra i Paula Androić Gračanin, mag. archaeo.