Pod geslom povratak korijenima,  Loparska noć kontinuirano se održava od 2006. godine. Manifestacijom se  nastoji oteti zaboravu način života prije ekspanzije turizma te prezentirati bogatu etnografsku i nematerijalnu baštinu mjesta. U Loparskoj noći svake godine sudjeluje oko 150  volontera raspoređenih u 30-ak radionica koji odjeveni u narodne nošnje i kostime dugo u noć prezentiraju različita umijeća i zanate: krpanje i potezanje ribarskih mreža, mljevenje žita žrnom, mašćenje grožđa, pečenje rakije, vrcanje meda, pletenje konopa, praća, košara i vrša, obradu vune, lončarstvo, sviranja miha, narodne plesove tanac i pojku, pučko pjevanje… Posebnu pažnju brojnih posjetitelja pritom privlače članovi Kulturno-umjetničkog društva San Marino prezentirajući loparske folklorne običaje te ribari koji u plićaku demonstriraju tradicionalni ribolov mrežom potegačom. Punini doživljaja doprinosi bogata gastronomska ponuda domaćih delicija i specijaliteta spravljenih po tradicionalnim recepturama poput šuljčića, fritula, hrostuli, suhih smokava, sočiva, makaruna, ribe s gradela, vina, rakije… Vrhunac večeri tradicionalni je ispraćaj sv. Marina budući da se prema legendi prije više od 17 stoljeća rodio upravo u Loparu. Izučivši klesarski zanat, odbjegao je na drugu obalu Jadranskog mora i na brdu Titan osnovao San Marino koji se smatra najstarijom republiku u Europi. Loparani su vrlo ponosni na navodno podrijetlo sv. Marina te mu u sklopu Loparske noći priređuju simbolični ispraćaj uz atraktivan vatromet.

Smotra klapa Posle kampanela održava se na Ivanju (24. lipnja)  pred župnom crkvom sv. Ivana Krstitelja  od 2011. godine. Uz  rapske i loparske klape te pučke pjevače, u smotri svake godine sudjeluje i nekoliko gostujućih klapa po odabiru umjetničkog voditelja. Ovom izuzetno posjećenom  manifestacijom nastoji se poticati kulturno – umjetnički amaterizam i noviju, ali vrlo živu tradiciju klapskog a cappella pjevanja te pružiti rijetku priliku lokalnim klapama da prezentiraju svoj godišnji trud i rad.

Eko-etno fest, smotra tradicionalnog puhačkog instrumenta miha, održava se od 2014. godine.  Na otoku Rabu djeluje svega nekoliko aktivnih svirača miha, a u samome Loparu jedan te je ova manifestacija iznimno značajna u smislu očuvanja lokalnog identiteta te popularizacije umijeća koje polako zamire. Uz svirače miha, u programu svake godine sudjeluju i plesne sekcije folklornih društava izvodeći tanac i pojku, pučki pjevači koji njeguju specifične lokalne napjeve te drugi izvođači iz zemlje i inozemstva koji svojim nastupima prezentiraju bogatu folklornu baštinu krajeva iz kojih dolaze.

Loparski maškari kao  nastavak tradicije bijelih / belih s elementima grubih / strašnih maškara svojevrsni su specifikum te svojom maskom i običajima povezanima uz Mespoust iskaču u ukupnoj tradicijskoj kulturi otoka. Pisanog traga o počecima maškaranja u Loparu nema, no u narodu se smatra da je ova tradicija stara više od 150 godina. Neki tumače da je običaj nastao kako bi se odagnali zli duhovi, a neki da je nastao kako bi se izrazila određena mišljenja, stavovi i nezadovoljstva, pa čak i kako bi se pojedinci ili skupine međusobno razračunale. Večer prije Mesopusta loparski maškari na Mućelu i Melu podižu svoje zastave okačene na 20-ak m visoka debla drveta te se sljedećeg jutra oko njih  okupljaju. Odande kreću prema centru mjesta te obilaze župnika i školu, a potom se formiraju u grupe po 4-6 maškara i idu u ophode po kućama. Domaćini ih cijeli dan dočekuju uz stol prepun specijaliteta, a maškari ih uveseljavaju tradicionalnim pjesmama o prirodi, zavičaju, ljepoti, udaji, nostalgiji za rodnim krajem, a ima i šaljivih i podrugljivih pjesama i kletvi. Nakon što bi obišli sve kuće, maškari su se nekada okupljali ondje odakle su i  krenuli, na Mućelu i  Melu. Tamo su ih čekali svirač miha, ženske maškare i drugi mještani te se do kasnih večernjih sati plesalo – održavali su se tzv.  tanci. U današnje vrijeme svi se zajedno okupljaju u centru te slijedi velika fešta do dugo u noć.

Mesopust se u Loparu i danas smatra svojevrsnim praznikom, a 2021. godine Pokladni običaj loparski maškari uvršten je na Listu nematerijalnih kulturnih dobara RH, odnosno zaštićen kao kulturno dobro.