Project Description

Loparski maškari kao  nastavak tradicije bijelih / belih s elementima grubih / strašnih maškara svojevrsni su specifikum te svojom maskom i običajima povezanima uz Mespoust iskaču u ukupnoj tradicijskoj kulturi otoka. Pisanog traga o počecima maškaranja u Loparu nema, no u narodu se smatra da je ova tradicija stara više od 150 godina. Neki tumače da je običaj nastao kako bi se odagnali zli duhovi, a neki da je nastao kako bi se izrazila određena mišljenja, stavovi i nezadovoljstva, pa čak i kako bi se pojedinci ili skupine međusobno razračunale. Večer prije Mesopusta loparski maškari na Mućelu i Melu podižu svoje zastave okačene na 20-ak m visoka debla drveta te se sljedećeg jutra oko njih  okupljaju. Odande kreću prema centru mjesta te obilaze župnika i školu, a potom se formiraju u grupe po 4-6 maškara i idu u ophode po kućama. Domaćini ih cijeli dan dočekuju uz stol prepun specijaliteta, a maškari ih uveseljavaju tradicionalnim pjesmama o prirodi, zavičaju, ljepoti, udaji, nostalgiji za rodnim krajem, a ima i šaljivih i podrugljivih pjesama i kletvi. Nakon što bi obišli sve kuće, maškari su se nekada okupljali ondje odakle su i  krenuli, na Mućelu i  Melu. Tamo su ih čekali svirač miha, ženske maškare i drugi mještani te se do kasnih večernjih sati plesalo – održavali su se tzv.  tanci. U današnje vrijeme svi se zajedno okupljaju u centru te slijedi velika fešta do dugo u noć.

Mesopust se u Loparu i danas smatra svojevrsnim praznikom, a 2021. godine Pokladni običaj loparski maškari uvršten je na Listu nematerijalnih kulturnih dobara RH, odnosno zaštićen kao kulturno dobro.